Uzvišeni Allah je svoju milost prema nama pokazao tako što nam je u svojoj knjizi Kur'anu i jezikom svoga Poslanika sallalahu 'alejhi we sellem, i u njegovom životu pojasnio mnoge metode i načine ustrajnosti i nepokolebljivosti. Poštovani čitaoče, neke od njih ti predočavamo ovdje.
1.PRIHVATANJE KUR'ANA
Uzvišeni Allah u tekstualnoj formi govori da je cilj zog kojeg je objavljen Ku'ran u jasno izraženoj formi upravo ustrajnost i nepokolebljivost. Odgovarajući na nevjerničeke sumnje Uzvišeni kaže:
“Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen čitav, i to odjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo. Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.”
Zbog čega je Kur’an izvor ustrajnosti?
• Zato što je Kur’an taj koji usadjuje iman I čisti dušu vezujući je za Allaha
• Zato što Kur’anski ajeti na srce vjernika silaze kao spas I olakšanje ne dozvoljavajući da srce koje spomenom Allaha postaje smireno, odnesu vjetrovi fitneluka.
• Zato što Kur’an kod muslimana doprinosi povećanju ispravnih predstava i vizija pomoću kojih je u stanju da stanje oko sebe dovede ured, tako da mu nepristranost pruža priliku da sudi ostvarima, a da takav sud ne donese nikakve poremećaj i da ono što kaže ne proturiječi dogadjajim I ljudima.
• Kur’an odgovara na sumnje koje podupiru neprijatelji Islama, kjafiri I munafici, a koji su živi primjeri koje je prvo stoljeće islama preživjelo. Evo nekoliko uzoraka takve vrste.:
• Kako se govor Uzvišenog Allaha: “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo.”(Ed Duha, 3) dojmio na dušu Božijeg Posalnika, sallallahu alejhi we sellem, nakon mušričkih govorkanja: “Muhammed je ostavljen I napušten...”?
• Kako su se na duše vjernika dojmile riječi Uzvišenog Allaha:”Eto, baš u iskušenje su pali...” (Et Tewbe, 49) kada je jedan licemjer molio: “Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje.”?
Nije li to potvrda na potvrdu, povezivanje srca onih koji vjeruju, odgovor na sumnje i onima koji su na krivom putu naredba da se zašute? Tako mi Boga, jeste upravo tako!
Kamo sreće da oni koji tragaju za naukom u svojim nastojanjima Kur'anu i njegovom tumačenju posvete veću pažnju.
2.OBAVEZNO POSTUPANJE PO ALLAHOVOM ZAKONU
I ČINJENJE DOBRIH DJELA
Uzvišeni Allah je rekao:“ Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti. Allah radi što hoće.“ (Ibrahim, 27)
Katade kaže:“ Što se tiče ovog svijeta Allah će ih učvrstiti dobrom i djelom dobrim, a pod pojmom na onom svijetu mili se na kabur. Tako je preneseno od više selefija. Neka je hvaljen Allah kad kaže:“ A kad bi oni onako kako im se savjetuje postupli, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri. ( En Nisa, 66) tj. na putu istine.
Ovo je sasvim jasno i očito. U protivnom hoćemo li ustrajnost očekivati od ljenčuga, nezainteresovanih, onih koji se prema činjenju dobrih dijela odnose inertno? One koji vjeruju i dobra djela čine Gospodar njihov će zbog vjere njihove na pravi put uputiti. Zbog toga je Poslanik s.a.w.s ustrajavao u činjenju dobrih dijela i najdraže djelo mu je bilo ono koje se neprestano prakticiralo, makar bilo i malo.
3.RAZMIŠLJANJE O PRIPOVJESTIMA O BOŽIJIM POSLANICIMA I IZUČAVANJE NJIHOVOG OPONAŠANJA
Dokaz za to je gvor Uzvišenog: „ A sve ove vijesti koje ti o pojedinim dogadjajima o poslanicima kazujemo zato dasa njima srce tvoje učvrstimo i u njima ti je došlaprava istina i pouka, i vjernicima opomena.“ (Hud, 120)
Ovi ajeti su objavljeni da bi učvrstili srce Allahovog Poslanika s.a.w.s. a sa njim i srca pravovjernih.
Kada bi, brate moj, malo razmislio o riječima Uzvišenog Allaha:“ Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta da učinite!“ povikaše: „O vatro“, rekosmo mi , „postani hladna i spas Ibrahimu!“ I oni htjedoše da mu postave zamku, ali ih mi onemogućismo.“ (El Enbija, 68 -70)
Ibn Abass kaže: „posljednje riječi Ibrahima a.s kada je bačen u vatru bile su: „ Hasbijallahu we nimel –vekil“ (dovoljan mi je Allah i divan li je on pomagač)
Zar ne osjećaš smisao, suštinu čvrstine i nepokolenljivosti pred tlačenjem i patnjom. Dok ti razmišljaš o ovoj pripovijesti ona ulazi u tvoju dušu i osvaja te.
Kada bi razmislio o govoru Uzvišenog Allaha i pripovijesti o Musau a.s :“ Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što nas nisu stigli!" "Neće!" - reče on - "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati." (Eš Šu'ara, 61 -62)
Dok razmisljaš o ovoj pripovijesti zar ne osjećaš krajniji smisao značenja čvrstine ko susreta sa silnicima i nepokolebljivosti u teškim momentima usred vapaja očajnika?
Kada bi sebi predočio slučaj Faraonovih čarobnjaka, a to je jedan čudesan primjer propasti koji je potvrdio istinu koja se nazirala sasvim očito.
Zar ne uočavaš uzvišeno značenje i smisao ustrajnosti i nepokolebljivosti ustabiljene u duši pred izazovom silnika koji će reći: “ Vi ste mu povjerovali" - viknu faraon - "prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i ustrajniji."(TaHa, 71)
Ustrajnost malog broja vjernika koju nikakva prijetnjane može poremetiti ogleda se u riječima njihovima: ” Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" - odgovoriše oni -, "pa čini što hoćeš; to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu!“ (TaHa, 72)
Takav je i slučaj vjernika u suri Jasin, zatim vjernika iz Faraonove porodice, ashabul uhduda( nedžranskih mučenika) i drugih u čijim slučajevima je nepokolebljivost bila njauzvišenija lekcija.
4. DOVA
Jedno od svojstava pravovjernih Allahovih robovaje da se oni Uzvišenom Allahu obraćaju dovom kako bi ih učvrstio i učinio ustrajnim:
• „Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao.“
• „Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše.“
• „Sva ljudska srca su kod Milostivog izmedju dva prsta poput jednog srce kojim Allah s.v.t. rasolaže kako hoće.“
• Poslanik s.a.w.s. bi često izgovarao riječi: „ O, ti koji srca preinačuješ, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.“
5. SPOMINJANJE ALLAHA (ZIKR)
Spominjanje Allaha je jedna od najuzvišenijih netoda koja vodi ka smjelosti i nepokolebljivosti.
Razmisli o povezanosti izmedju ove dvije stvari naznačene u govoru Uzvišenog: „O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite smjeli budite i neprestano Allaha spominjite.“ (El Enfal, 45)
Zikr, je Uzvišeni učinio najuzvišenijom odrednicom nepokolebljivosti i čvrstine u borbi.
Razmisli o perzijskim i rimskim ratnicima i njihovim pancirima, kako im iako bili i brojniji od muslimanske vojske, nisu koristili. Muslimanska vojska je bila slabije opremljena i malobrojnija, ali su mnogo Allaha s.v.t. spominjali.
Čime je za nepokolebljivost i čvrstinu Jusuf, a.s. zatražio pomoć kada ga je zavodila žena izrazitog položaja i ljepote? Zar se nije skolnio u tvrđavu Meazallah, tražeći utočište i zaštitu kod Allaha, razbivši tako valove armije strasti o zidine svoje tvrđave.
Eto takav je bio učinak zikra, spominjanja Allaha u nepokolebljivosti pravovjernih.
Isječak iz Knjige:“ METODE U ISTRAJNOSTI U ISLAMU“
od šejha Saliha Muhammeda el Munedždžida
Prilog: Emetullah
