OBAMINA STRATEGIJA UBIJA CETIRI DANA STARU BEBU

Afganistan, 14.04.2009
U ime Allaha Milostivog,Samilosnog!

Americke zvjeri su pored ubistva cetiri dana stare bebe, ubili jos cetiri clana iz iste porodice,u noci od 10 Aprila, 2009 godine, u napadu na jednu kucu u Alidaji gradicu, u Gorbaz distriktu,Khost provinciji Afganistana. Iako su americke zvjeri snijele odgovornost za ovaj incident i sledeci dan izrazili saucesce za ubijanje cetiri dana stare bebe, ovo nije prihvatljivo, jer iste zvjeri iz dana u dan ubijaju i teroriziraju neduzne civile.Uzastopno 8 godina iste zlocine pocinjavaju, svaki puta koristeci njihovu novu teoriju kako bi se osvetilil Afganistanskom stanovnistvu.Sa ovim cinom, samo priznavaju da je u Americi prihvatljivo ubijanje cetiri dana stare bebe.Tokom natjecanja sa Bushom u izbornoj kampanji,Obama je obecao da ce uzeti srednji pravac i ukinuti americku ratnu politiku i umjesto uspostaviti prijateljske odnose sa Muslimanima.Ali nakon dolaska na vlast, arogancija i nasilje se ugnijezdise u njegovim mislim, podsticuci na novu ratnu strategiju za Afganistan i regiju. Jasno je porucilo Afganistanicima da okrenu ledja svojoj vjeri i prestanu teziti ka neovisnost, nece njih ubiti nego samo njihovu cetiri dana staru bebu. Ratna histerija Baraka Obame izgleda mnogo jaca nego Bushova, i dojmi se kao da on ima vecu zelju da se osveti Afganistancima i kroz prijetnje i terror dodje do svog cilja. Kako god, Obama treba znati da su se Afganski mudzahidi odlucno zavjetovali da ce jos jace u ime Allaha da se bore protiv Allahovih neprijatelja, i mudzahidski rovovi u svakom dijelu Afganistana se pune iz dana u dan. Zavratili su svoje rukave u punoj snagi da poraze neprijatelje inshAllah!
Oslanjamo se na Uzvisenog ALlaha svt, da pomogne mudzahide Afganistana,i porazi Obamu i njegovove pomagace i agresore. Uskoro ce inshAllah da razglasuju kako se sa svojim vojnim snagama povlace iz Afganistana, samo se mudzahidi Afganistana nece plaho na to obazirati, nego ih sto jace mogu iz svih mogucih oruzja tuci!


Izvor: www.theunjustmedia.com
prevod: emmetullah

JAISH AL MUJAHIDEEN - SNAJPER

ENSARIJE SUNNETA - ELIMINISANJE PAGANA U KIRKUKU

MUDZAHIDSKI NESIDI SA FRONTNIH LINIJA

AZERI DZIHAD MEDIA




IZBOR NESIDA OD SHEHIDA EBU HAFSA AL ATARIJA, ALLAH MU SE SMILOVO

SJEĆANJE NA ŠEJHA JUSUFA BARČIĆA, rahimehullah (1387 – 1428 h.g., 1967 – 2007 god.)

"...imao je jednom i priliku da bude u direktnom kontaktu sa šejhom Ibnu 'Usejminom, rahimehullah, u Taifu prilikom ljetnog raspusta, zatim šejh Abdullah el-Džibrin, Salih el-Fevzan, Abdul-Aziz Ali Šejh i drugi od poznatih islamskih učenjaka koji nisu živjeli u gradu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem,..."

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dželle še'nuhu, koji učini znanje velikom počašću na dunjaluku i ahiretu, i odlikova njegove nosioce lijepim spomenom u Kitabu i Sunnetu, pa objavi najboljem poslaniku i Svome miljeniku, Muhammedu odabraniku, neka najbolji i najpotpuniji salavat i selam pripadne njemu: "Reci: Zar su isti oni koji znaju i koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 9.)

Bilježe imami el-Buhari (100) i Muslim (2673) putem Malika, on od Hišama ibn Urveta, on od svoga oca Urveta, a on od Abdullaha ibn Amra ibnul Asa, radijallahu 'anhuma, da je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kaže: "Doista Allah neće uzeti znanje od ljudi tako što će ga uzdignuti od njih, nego će uzeti znanje uzimajući učene ljude sve dok ne nestane učenjaka. Tada će ljudi za predvodnike uzeti neznalice, koji će biti pitani, pa će odgovarati bez znanja i otići tako u zabludu odvodeći i druge sa sobom." Kaže imam Ebu Hanife, rahimehullah: "Slušanje kazivanja o učenjacima i dobrim ljudima mi je draže od mnogih poglavlja iz fikha." Allah, tebareke ve te'ala, nakon što je objavio Svome Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazivanja o vjerovjesnicima prije njega u suri El-En'am, je rekao: "To su oni koje je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put!" (Prijevod značenja El-En’am, 90.)

U narednih nekoliko redova ćemo, sa nijetom uzimanja ibreta i pouke, uz Allahovu dozvolu, spomenuti nešto o jednom našem velikanu, istinskom borcu za oživljavanje Sunneta na prostorima Bosne, isukanom sabljom u borbi protiv svih vidova inovacija u vjeri, šejhu hafizu Jusufu Barčiću, rahimehullah.

Šejh, hafiz Jusuf Barčić, rahimehullah, sin Saliha Barčića je rođen je 20. Džumadel uhra'a 1387. godine po hidžri, što odgovara 25. Septembru 1967. god. u selu Gornje Petrovice (Barčići) kod Kalesije. Odrastao je u duhu islama od prvih dana svoga života u porodici koja se među rijetkima u tom vremenu pridržavala vjere. Pričao mi je šejh, rahimehullah, da su bili odgajani od malena na čuvanje namaza, post, učenje Kur'ana i druge ibadete, tako da već u šestoj godini savladava arapsko pismo i počinje da uči ajete iz Allahove knjige gledajući u Mushaf. Nakon toga počinje da pohađa osnovnu školu u rodnom mjestu...

Korisno je ovdje spomenuti i slučaj kojeg se šejh prisjećao i nakon više od 30 godina, kada je bio u prvom razredu osnovne škole. Naime šejh, rahimehullah, je imao običaj da sa sobom u školu ponese mushaf iz kojeg je učio Kur'an, kako bi svoje slobodno vrijeme proveo družeći se s njime. Tako da ga je jednoga dana učiteljica, koja nije praktikovala vjeru, zatekla kako uči Kur'an i bila negativno začuđena time, nakon čega ulazi u razgovor sa njim i pokušava da ga odvrati od toga, ali naravno bezuspješno.

Dječaku od sedam godina se već ljubav prema Allahovoj objavi urezala duboko u srce, i smirenim i odlučnim odgovorima ostavlja učiteljicu bez riječi. Nije ni čudo kada kaže Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u hadisu kojeg su zabilježili el-Buhari (4937) i Muslim (1859), putem Katade, a on od Zurare ibn Eufa, a on od Sa'd ibn Hišama, a on od Aiše, radijallahu 'anha: "Onaj koji tečno uči Kur'an je u društvu Allahovih časnih i čestitih izaslanika – meleka...". Nakon osnovne škole 1402 h.g. (1982 god.) upisuje se u Gazi-Husretbegovu medresu u Sarajevu gdje dolazi u susret s nekim od profesora koji su proveli dio vremena studirajući u arapskom svijetu i javlja mu se ljubav za istim. U trećem razredu upisuje se u sekciju učenja Kur'ana napamet kod hafiza Halida Hadžimulića, imama Careve džamije, i u tada rekordnih 13 mjeseci završava hifz - učenje Kur'ana napamet, što ujedno i biva velikim podstrekom drugim učenicima da krenu istim putem. Nakon završetka medrese 1406 h.g. (1986 god.) pauzira dvije godine. U tom periodu odlazi na služenje vojnog roka, a u međuvremenu šalje aplikaciju za studiranje na Islamski Univerzitet u Medini. Nakon služenja vojnog roka biva hatibom u jednoj od Zvorničkih džamija u periodu od šest mjeseci kada mu dolazi obavijest da je primljen na Islamski Univerzitet u Medini za školsku 1408/09 h.g. (1988/89 god.).

Ubrzo nakon toga odlazi u grad Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, i započinje studiranje na odsjeku za učenje Arapskog jezika pri Medinskom Univerzitetu gdje ostaje dvije godine, a nakon toga se upisuje na Fakultet Kur'anskih znanosti (na kojem se detaljno izučavaju kiraeti i tefsir) i dolazi u kontak sa mnogim islamskim autoritetima koji izvorno poznaju Kur'an, njegovo značenje i tumačenje. Kao student imao je priliku da susretne i bude u kontaktu sa mnogim poznatim islamskim učenjacima današnjice. Od njih izdvajamo neka od, svima nama dobro poznatih, imena, kao: Imam Abdul-Aziz ibn Baz, rahimehullah, kojeg je šejh Jusuf, rahimehullah, imao priliku da povremeno sluša na javnim predavanjima u Mesdžidu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i na Univerzitetu, zatim šejh Muhammed ibn Salih el-'Usejmin, rahimehullah, kojeg je, također, imao priliku da sluša na predavanjima koja su se održavala povremeno u Mesdžidu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a imao je jednom i priliku da bude u direktnom kontaktu sa šejhom Ibnu 'Usejminom, rahimehullah, u Taifu prilikom ljetnog raspusta, zatim šejh Abdullah el-Džibrin, Salih el-Fevzan, Abdul-Aziz Ali Šejh i drugi od poznatih islamskih učenjaka koji nisu živjeli u gradu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ali bi povremeno dolazili u posjetu Medini i iskorištavali i tu priliku za držanje predavanja i druženje sa učenicima, što je također, i hafiz Jusuf iskorištavao da se okoristi od njih i postavlja razna pitanja. Učenjaci od kojih se šejh Jusuf, rahimehullah, najviše okoristio su, između ostalih, šejh Ebu Bekr el-Džezairi, muderris u mesdžidu Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, kod kojeg je šejh Jusuf prisustvovao svakodnevno u terminu od akšama do jacije gdje je šejh Ebu Bekr držao predavanja iz tefsira, akide, fikha, ahlaka i dr. Zatim šejh dr. Halid ibn 'Usman es-Sebt, u to vrijeme profesor tefsira na Fakultetu Kur'anskih znanosti, sa kojim je hafiz Jusuf imao stalne kontakte, uzimao od njega razne šerijatske znanosti.

Onaj ko je poznavao hafiza, rahimehullah, mogao je primjetiti da je često spominjao šejha Halida es-Sebta, što ukazuje da je ostavio veliki uticaj na njega. Zatim šejh Jahja ibn Ibrahim el-Jahja, sa kojim je šejh Jusuf, također, imao bliski kontakt, zatim šejh Abdullah ibn Muhammed Emin eš-Šenkiti, šejh Abdullah ibn Muhammed el-Gunejman, šejh Muhammed ibn Muhammed el-Muhtar eš-Šenkiti, šejh Abdul-Aziz el-Kari, šejh Ali ibn Abdurrahman el-Huzejfi, imam u mesdžidu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, šejh Ahmed ez-Zehrani i drugi koje je teško pobrojati na ovom mjestu zbog ograničenosti prostora. Nakon što je završio fakultet 1414 h.g. (1994 god.) biva mu ponuđeno da nastavi postdiplomske studije, što on, rahimehullah, nakon savjetovanja sa šejhom Ebu Bekrom el-Džezairijem odbija. Kaže hafiz Jusuf, rahimehullah, da mu je šejh Ebu Bekr, kada je tražio savjet od njega, rekao: "Ja sam posjetio Bosnu osamdesetih godina i vidio sam da je neznanje u mnogome rašireno. Neka ti ne ostaju diplome na srcu! Vrati se i pozivaj ljude u Allahovu vjeru!" Početkom 1995. godine vraća se u Bosnu i počinje sa davetskim radom. U prvom periodu odsjeda u području Zenice gdje se u to vrijeme vodio veliki prestiž između raznih humanitarnih organizacija koje su pokušavale da pozovu bosanskog čovjeka u svoje zablude, kao što su iranske i kršćanske organizacije.

Bilo je i arapskih humanitarnih organizacija, također bio je tu i Islamski Balkanski centar i drugo što je navelo šejha, rahimehullah, da započne svoj davetski rad upravo na tom području, znajući da će prisustvo mnogih od tih organizacija donijeti sa sobom razne bolesti koje je potrebno adekvatno liječiti izvornim znanjem. U Zenici ostaje oko četiri godine nakon čega prelazi u Tuzlu i tu nastavlja svoj davetski poziv aktivno na čitavom kantonu. Za Ramazan 1422 g.h. (2001 god.) godine biva pozvan od mještana u svome rodnom kraju Barčićima da predvodi teravih namaz u seoskom mesdžidu na što se odaziva (naravno pod uslovom da se neće praktikovati novotarije).

Nakon Ramazana šejh, rahimehullah, odlučuje da se zastalno i nastani u Barčićima, predvodeći namaze i držeći hutbe u spomenutom mesdžidu, i naravno nastavljajući sa ostalim davetskim aktivnostima na području Tuzle i dalje. Nakon izvjesnog vremena šejh, rahimehullah, biva nepravedno zatvoren od strane ruke šejtanske i odveden u KP Dom u Zenicu, iz razloga koje ne želimo ovdje spominjati, i provodi tu šest mjeseci. To nije puno usporilo šejha, rahimehullah, u njegovom ustrajnom pozivu. Šejh iskorištava taj period za edukaciju drugih zatvorenika i uspješno pomiruje određene zavađene grupacije. Spominje se da je na desetine zatvorenika naučilo sufaru u tom periodu. Imao bi svakodnevne dersove iz akideta, tefsira, fikha i dr., a nakon ikindije namaza odvajao bi period od sahat vremena za pitanja i odgovore. Zadnju noć u zatvoru skupina zatvorenika organizuje oproštajno sijelo sa šejhom, rahimehullah, na kojem je zatvorski mesdžid bio premal da bi primio sve koji su imali volju da prisustvuju. Nakon izlaska iz zatvora hafiz, Allah da mu podari Džennet, se opet vraća u svoje rodno mjesto Barčiće i još aktivnije nastavlja sa da'vetskim aktivnostima na području Tuzlanskog kantona, a nakon određenog vremena postepeno počinje i sa aktivnostima na području Sarajeva i Maglaja odlazeći jednom mjesečno (svakog prvog četvrtka u hidžretskom mjesecu). Počinje sa predavanjima iz tefsira u Carevoj džamiji u starom dijelu grada u Sarajevu, na poziv glavnog imama džamije hfz. Hadžimulića.

Nakon perioda od godinu dana pojavila se potreba za češćim odlaskom u Sarajevo pa šejh, rahimehullah, ubacuje termin dersa svake druge sedmice, a ubrzo i sedmično. U isto vrijeme hafiz ubacuje i sedmični termin dersa u džamiji Kralja Fahda na Ali-Pašinom polju, a u povratku iz Sarajeva bi često imao i termin na radiu 'Naba' u Visokom. Šejh, rahimehullah, je stavio poseban akcenat na hutbu u mesdžidu u Barčićima, i rijetko kada se znalo desiti da ga nešto pomete u tome pa da se ne stigne vratiti kući do džuma-namaza. Iz dana u dan se broj onih koji su posjećivali njegova predavanja i nastojali da dođu do njega povećavao, što su primjetili Allahovi neprijatelji i pokušavali na sve načine da poremete. Od toga su i svima nama dobro poznata dešavanja u selu vezana za mesdžid, a zatim jaki medijski udari sa svih strana. Šejh, rahimehullah, se u jednom trenutku osjećao napuštenim čak i od mnogih oni koji se pripisuju slijeđenju Sunneta, ali to ga, rahimehullah, nije pomelo niti oslabilo niti zaustavilo. Naprotiv, samo mu je povećalo ustrajnost i istinski oslonac na Uzvišenog Allaha, dželle ve 'ala.

U petak 11. Rebi'ul-evvela 1428 g.h. (30.03.2007 god.) u povratku sa da'vetskih aktivnosti u Sarajevu na ulazu u Tuzlu u jutarnjim satima (zadnjoj trećini noći) doživljava saobraćajnu nesreću i biva prebačen na Univerzitetsko Klinički Centar Gradina u Tuzli. U večernjim satima istog dana, posljedicom povreda zadobijenih u nesreći, odlazi inša-Allah na bolji svijet, u Allahovo zadovoljstvo i milost, u društvo onih kojima je Allah svoje blagodati podario, od vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih, a divno li je to prebivalište. Šejh Jusuf Barčić, rahimehullah, je iza sebe ostavio troje djece; Muhammeda, Abdul-Medžida, i Selmu, molimo Allaha da ih izvede na selamet, da ih učini Svojim iskrenim robovima, i da ih sačuva svakog ko im želi nanijeti zlo bilo koje vrste, kao što molimo Allaha, tebareke ve te'ala, da hafizu Jusufu, rahimehullah, podari najuzvišeniji stepen u Džennetu, džennetul-firdews, da primi od njega dobra dijela, a pređe preko loših, da ga učini od onih koji će biti u Njegovom, dželle še'nuh, hladu kada ne bude drugog hlada, i da nas sve zajedno spoji sa njim u društvu onih "...koji su se Allaha bojali" i koji će "...biti u džennetskim baščama i pored rijeka, na mjestu Istine, kod Vladara Svemogućnoga." (Prijevod značenja El-Kamer; 54-55.), a naša poslijednja dova je: "... neka je zahvala Allahu, Gospodaru svjetova." (Prijevod značenja Junus; 10.).

Salavat i selam donosimo na Allahovog Poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu, vjerne ashabe, i sve koji ih budu slijedili u dobročinstvu i bogobojaznosti do Sudnjega Dana.

Izvor: arhiva blogga

Savjeti za Mjere Predostrožnosti od Brata iz Ingušije

Hunafa.com je objavila vrlo interesantan i koristan artikal o (mjerama) predostrožnosti koji je napisao brat iz Ingušije. U uvodu se ne kaže izričito da je ovo napisao mudžahid, ali se iz sadržaja može zaključiti da autor ima neke veze sa džihadom na Kavkazu. Ovaj artikal i uvod je ovdje preveden u cjelini.

Na internetskim forumima možete prilično često pročitati postove kao, "Ja
želim da idem u džihad, ko će mi pomoći? Gdje se možemo sresti?" Oni su postavljeni ili od agentskih provokatora iz tajne službe, ili od iskrenih, ali naibnih muslimana. I mi bi željeli da posvetimo ovo djelo takvoj (naivnoj) braći.

Džihad je lična obaveza, ali, kao namaz, on zahtijeva ispunjavanje određenih uslova. Šta žemo reči za čovjeka koji stoji u namazu u šorcu, na prljavom mjestu i bez abdesta, (i koji) to opravdava sa činjenicom da je namaz obaveza i da je njegovo vrijeme nastupilo? Ali neka braća, koja su shvatila da je džihad obaveza, dozvoljavaju sebi da provedu mnogo vremena ispred kopijuterskog ekrana, dok se oni uopšte ne spremaju moralno, fizički i intelektualno za rat na Allahovom putu.

U isto vrijeme, današnji džihad je nadgledanje (osmatranje) i sabotaža, koje je, u svakoj vojsci na svjetu, izvedeno samo od posebno izabranih, elitnih boraca. Možete li zamisliti vojnika specijalnih snaga koji ne zna tablicu množenja, jedva uradi pet zgibova, ne zna da puca, i nije upoznat sa njegovim oružijem, nije sposoban da pruži prvu pomoć ranjenom, i ne ispunjava zahtijeve za mjere bezbjednosti?

Disciplina u nevjerničkim vojskama se čuva sa strahom od kazne. Za mudžahida je glavni razlog pridržavanje pravila ratovanja njegova pobožnost. Nedostatak pobožnosti može izazvati žrtve pa čak i poraz, i to neće biti opravdanje na Sudnjem Danu. Oslonjanje na Allaha podrazumjeva ispunjavanje svih potrebnih uslova koje smo u mogućnosti ispuniti, na najbolji mogući način, i rad se ne zapostavlja dok govorimo "mi se oslanjamo na Allaha."

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Ribat
1 dio: Opšte mjere bezbjednosti

Džihad na Kavkazu traje već dugo godina, pa ipak mi nastavljamo da svjedočimo slabu pripremu mladih mudžahida, a također i zapostavljanje pravila mjera preostrožnosti od više iskusnih ratnika. Vojna nauka je zapisana sa krvlju, a muslimanska krv je previše skupa da se prosipa radi loše pripreme, nesmotrenosti ili budaleštine.

Mi hoćemo da izložimo neka pravila za pripremanje i vođenje džihada zasnovana na sadašnjem iskustvu mudžahida u sjevernom Kavkazu.

Prije svega, treba da se zna da džihad na teritoriji koja je pod kontrolom neprijateljskih tajnih službi zahtijeva dodatne mjere predostrožnosti kod mudžahida, i sposobnost da sakrijete ne samo vaša djela, već također i namjere. Naročito (onaj) musliman koji je donio čvrstu odluku da učestvuje u džihadu mora biti sposoban da čuva njegovu odluku u tajnosti, jer sve nevjerničke tajne službe pokušavaju da spriječe pojavu mudžahida i podizanje novih centara za džihad, umjesto da susreću posljedice.

Glavni faktori koji otkrivaju (mudžahida) su:

1. Otkrivanje karakteristika mudžahida od njega samog.
2. Pogrešno korištenje sredstava za komunikaciju.
3. Propuštanje informacije putem rođaka i bliskih prijatelja.

Hajde da razmotrimo ove faktore detaljnije.


1. Otkrivanje karakteristika mudžahida (potencijalnih i aktivnih) uključuje:

Posjećivanje džamije (bolje je skroz izbjegavati džamije, jer su to mjesta gdje je kontrolisanje muslimana i njihovo špijuniranje najlakše: sve je vidljivo, ko se s skime druži, odsustvo bilo koga se primjeti).

Razgovor o džihadu sa nepouzdanim (tj., onima koji nisu na istom putu kao ti) ljudima, čak i ako je to "maša'Allah, vrlo dobar brat".

Vanjski izgled, na primjer, puštanje brade, pa i kratke oštre, ako to nije norma ili moda u društvu. Također, korištenje (verbalnih) izraza, odjeće i opreme (casio sat, arapski miris, miswak) što je prema javnom mišljenju povezano sa "militantima" ili "vehabijama".

Sva ova pitanja su mudžahidi razmatrali mnogo puta, učinjena je čak i istraga u vezi mogućnosti da se ženama mudžahida zabrani nošenje hidžaba, jer je to bio otkrivajući faktor, ali nečije iskustvo, pa čak i nečija greška još uvijek nas ne uči ništa. Na primjer, nakon neuspjelog pokušaja (ubistva) R. Kadirova, on je naredio da se pritvore svi mladići na osnovu "oštrije brade i duge kose" lica, i provjeri da li oni imaju bilo kakvu vezu sa militantima, i desilo se da je prvi u grupi pritvorenih ljudi bio mudžahid.

Mnogi mudžahidi su nepažljivi kada se slikaju. Mi moramo priznati da slike i video, naročito postavljeni na internetu, služe kao odličan izvor informacija za nevjernike. Kao primjer je priča mladića, sina policajca, koji je, "upadljivo", pozirao na web kameri, govoreći o džihadu i držeći (pored sebe) pušku od njegovog oca, i postavio taj video na internet. Nije bilo teško službama bezbjednosti da ga pronađu po serijskom broju puške, koji je web kamera uhvatila.

Mudžahidi često počinju da se slikaju, pa čak i da snimaju video izjave, predpostavljajući da su (već) na list traženih ljudi, i tako ograničavaju njihove šanse u direktnim aktivnostima koje traže tajnost. I mi možemo reči da su najviše potrebni mudžahidi upravo oni koji mogu djelovati direktno, udarajući nevjernike i odpadnike tamo gdje se najmanje nadaju.

Mudžahid koji je svima nepoznat, i koji ne privlači pažnju, može prikupiti više informacija i nanjeti više štete neprijatelju, nego onaj ko je primoran da se stalno krije i brine o njegovoj bezbjednosti.


2. Pogrešno korištenje sredstava za komunikaciju

Jako opasan faktor za mulimana je pogrešno korištenje komunikacije, poput telefona, interneta itd. Svaka osoba koja je shvatila da je džihad obavezan, postaje predmet pažnje za službe bezbjednosti. Neprijatelji ne mogu čitati naše misli, (ili) vidjeti šta je u našim srcima, ali oni mogu prisluškivati naše razgovore, čitati (naše) e-mailove itd.

Najlakši način da se sazna nečije stanje i razmišljanje jeste da se prisluškuje i analizira šta on govori i piše, obično prisluškivanje telefona ili internetsko prisluškivanje, da uhvate telefonski razgovor, e-mail, poruku (chat room) i postove (na forumu) itd.

Mobilni telefon je također izvor signala za nadgledanje, radi toga je potrebno da se kompletno isključi telefon na tajnim mjestima ( stanovima, kućama, sastancima itd) sa uklanjanjem baterije i SIM- kartice, jer telefon obično koristi dodatni izvor energije za pamćenje njegovih postavki. Telefon se može uključiti samo u slučaju zaista jake potrebe, i samo u pokretu (u autu, autobusu itd.).

Potrebno je znati da nadgledanje sa mobilnim telefonom može biti uključeno putem određenog glasa, radi toga nema smisla promjeniti broj telefona ili sam telefon za osobu koja je pod nadzorom "putem glasa". Da se to spriječi, treba koristiti SMS.

Mudžahid čija je izjava objavljena treba da zna da će njegov glas biti snimljen u nevjerničku kopijutersku bazu podataka za elekrotmagnetsko nadgledanje, i svaki njegov telefonski razgovor će automatski biti prisluškivan.

Potrebno je dobro imati na pameti da nema sigurnih telefona: Tvoj telefon za kontaktiranje tvojih rođaka, telefon koji se koristi samo za pristup internetu, (oni) služe neprijatelju isto kao izvor informacije tvoje lokacije. Zapamti: Nije nesiguran telefon, ti si nesiguran. Svaki put kada ti uključiš tvoj telefon, to može biti dovoljan razlog da budeš meta.

Prema statistikama ruskih službi bezbjednosti, za vrijeme zadnjih nekoliko godina, oko 80-90% uspješnih akcija protiv mudžahida bilo je izvedeno radi nadgledanja i prisluškivanja mobilnih telefona.

Svi mudžahidi treba da se poduče u vezi korištenja sredstava za komunikaciju, i svako nepoštivanje pravila treba biti žestoko kažnjeno. Mjesto gdje je telefon uključen je nepoštovanje pravila, i prema tome se smatra nesigurnim.

Internetska aktivnost također treba biti regulisana sa pravilima bezbjednosti. Posjeta web-stranica poput kavkazcenter.com je striktno kontrolisana od službi bezbjednosti. Mnogo više, čak i ako posjetilac ne-muslimanskih stranica za vijesti, poput ingushetia.org ili kavkaz-uzel.ru, čita samo vjesti o vojnim akcijama i sličnim događajima, to također privlači pažnju službi bezbjednosti.

E-mail je isto tako lagan pristup izvoru informacija. Krađa passworda e-maila nije teška za više ili manje iskusnog hakera. Sva vaša elektronska pošta koja je smještena na servirima u Rusiji je dostupna svakom (ruskog) policajcu. Zbog toga ti treba da koristiš ne-ruske e-mail usluge i da često (najmanje jednom u dve sedmice) promjeniš password. I nemoj pisati ništa što može privući pažnju neprijatelja! Svi e-mailovi na svjetu prolaze kroz automatski sistem koji otkriva takozvane (određene) riječi. Budi siguran da je fraza "Subhanallah" uključena u ove riječi.

Ako čovjek ne može da ispuni zahtijeve predostrožnosti, lakše je isključiti ga iz džema'ata, nego dovesti druge muslimane u životnu opasnost.

Na primjer, mladi mudžahid koji je stigao u tajni stan i čekao da ode u šumu, i bio je upozoren da ne smije zvati nikoga sa njegovim telefonom, ali onda su ga čuli kako govori na telefon nešto kao: "Ne, brate, ne mogu ti reči gdje sam ja sada, nije sigurno, mogu dovesti braću u opasnost."Gledajući s vana, može izgledati da je ovaj mudžahid bio naivan, ali problem je da se mnoga braća koja sebe smatraju pametnim, ponašaju ovako. Takav razgovor neće ostaviti nimalo sumnje kod bilo kojeg policajca, a kamoli specijalca koji se bavi nadgledanjem. Mi ćemo samo dodati da je nakon nekog vremena taj stan napadnut, i da su tri iskusna i oprezna mudžahida unutra ubijeni kao šehidi. I ako je nepažljivi telefonski razgovor toga mladog mudžahida izazvao njihovo ubijanje, onda on treba da razmisli, šta će on reči da je njegovo opravdanje na Sudnjem Danu.

Pogoršanje kvaliteta kod komunikacije mobilnog telefona jeste znak za opasnost. Ako odjednom ne možete koristiti mobil na mjestu gdje ranije niste imali problema, onda je moguće da stanica za nadgledanje radi u vašem mjestu, i vi treba da odmah napustite to mjesto. Ako zovete nekoga, i poziv stigne, ali niko se ne javlja, to može biti znak da je osoba uhvaćena, i da nevjernici provjeravaju ko ga zove.

Prva stvar koju nevjernici provjeravaju nakon što uhapse nekoga pod sumnjom da ime vaze sa mudžahidima, jesu SIM kartice njihovih mobilnih telefona. Radi ovoga, oni koriste čitavu labratoriju u Gazelle (kamion), natrpanu sa raznom tehničkom opremom.

Sve tajne lokacije, a isto tako i objekti gdje se radi (nevjernici, odpadnici, vrste oružija, imena mudžahidskih grupa itd) treba da budu šifrovane sa ranije utvrđenim kodom, kako bi se spriječili razgovori kao: "da se sretnemo tamo gdje si sreo naše druge prijatelje preključe" - "koje prijatelje?" - "one koji rade sa Abdullahom" - "Koji Abdullah, stariji ili mlađi?" - "onaj čija ruka ne radi kako treba" - "onaj čiji je bart oženjen... i gdje ćemo se sresti?..." itd.

Potrebno je znati da nevjernici mogu koristiti aparate za daleko prisluškivanje, koji im omogućavaju da slušaju razgovor u kući ili autu koje prolazi sa rastojanja od 80-100 metara. Radi toga u mjestima gdje je takvo prisluškivanje moguće, treba šutiti ili govoriti na način koji ne privlači pažnju. Generalno, bolje je više šutiti a manje pričati!3.


3. Propuštanje informacije putem rođaka i bliskih prijatelja.

Stvar izgleda jasna, ali ništa manje, moga braća to još uvijek ne mogu riješiti. Treba da znate jednom i zauvijek: Ako ti sam nisi mogao čuvati tvoju tajnu, onda će osoba kojoj ti to otkriješ još manje čuvati tvoju tajnu.

Ratne tajne i vojne tajne su zabranjene da se kažu bilo kome, čak i najpovjerljivijim ljudima. Mudžahid ne može tek tako govoriti, jer će biti natjeran da progovori nakon što bude mučen ili drogiran. Žena može reči njenoj majci, a ona će reči njenim prijateljima ili rođacima...

Varijante su bezbrojne, ali sve one vode u jednu stvar: ono što znaju dvojica, zna svako.

U svakom slučaju, svaka razmjena infomacija treba da bude zaštičena ( nije dozvoljeno reči tajne kao primjer ili da se podigne moral) i osigurana (ako nešto ne možeš sakriti od tvoje žene, onda ona treba da se upozori da to ne kaže njenoj majci ili povjerljivim prijateljima).

Ponekad su neki muslimani tako naivni da oni misle da će rodbinske veze spriječiti članove nevjerničkih snaga da im nanesu štetu. Treba da bude jasno i da se razumije da je žestina rata na Kavkazu dostigla tako visok stepen, da se lokalni "policajci" nimalo ne dvoume da ubiju, uhapse i muče njihove "militantne" rođake ili one "za koje se sumnja da su povezani sa militantima".

izvor: THEUNJUSTMEDIA
prevod: ensarije mudžahida

Duša Će Sutra Biti Proživljena: Priča O Marvanu Hadidu (rahimehullah)

od Abdullah Azzama (rahimehullah)
preveo sa engleskog: ebu zerr el-banjaluki

"Bila je to godina 1963 kada je bilo objavljeno u Damaskusu:

Ja vjerujem u Ba'th (partiju) kao Gospodara, koji nema druga
i u Arabizam kao vjeru, pored koje nema druge vjere

Pripadnici Ba'th (partije) i Nusejrije započeli su da napadaju Islam. U gradu Hama desilo se da je profesor govorio protiv Islama pa je jedan od mladića ustao i udario ga. Onda je i ostala omladina ustala i prebila ga na smrt u razredu. Pa je došao policajac i ubio mladića. Kada je Šejh Marvan Hadid tražio policajca kako bi primjenio kaznu osvete nad njim, rekli su mu: Jedan za jednog (to jest, mladić je ubijen za ubistvo učitelja)." Marvan je odgovorio: "Ne, mladić je bio Musliman, a učitelj je bio nevjernik! Njegova krv je dozvoljena! A što se tiče Muslimana, njegova krv mora biti osvećena!"

Država je to odbila, pa je Marvan rekao: "Dobro", i otišao je i sakupio je omladinu koja je bila oko njega. Džamija je bila odmah do zgrade njegovog stana gdje je omladina obično spavala, i on bi ih tu dovodio i podučavao ih. Otišao je u Džamiju as-Sultan i sakupi ih, svaki od njih nosio je granatu i pištolj. Neki od mladića su još uvjek bili u srednjoj školi! Započeli su da govore Allah je Najveći i obznanili su njihov rat protiv države. Tako da su tenkovi došli pred Džamiju as-Sultan i pucali na nju, dok je omladina stajala na minaretu. Minaret je srušen zajedno sa omladinom u njemu, a džamija je uništena zajedno sa njima unutra.

Tako mi Allaha, neki od povjerljivih stanovnika grada Hamah rekli su mi - a Allah zna najbolje - da su nakon par dana dok su uklanjali ruševine sa ovih mladića koji su bili ubijeni, mogli čuti tasbih i tekbir ispod ruševina.

Bilo kako, za Šejha Marvana je bilo zapisano da preživi, pa su ga odveli na sud. Ovo je javno urađeno da bi pripadnici Bath partije kasnije mogli tvrditi da oni postupaju pravedno. Dozvolili su nekim stranim novinarima da prisustvuju saslušanju. Sudije u ovome slučaju bili su Mustafa Tallas i Salah Džedid. Mustafa Tallas je bio ministar odbrane u Siriji, a Salah Džedid je bio najuticajniji Nusejrija u zemlji.

Rekli su mu: "Zašto si uzeo oružije i krenuo protiv države?"

Šejh Marvan je odgovorio: "Zato što postoji pas Nusejrija Salah Džedid - on kaže da je ovo Salah Džedid! - i postoji pas koji sebe pripisuje Ehlu Sunnetu po imenu Mustafa Tallas, i oni žele da istrijebe Islam u ovoj zemlji, a mi to odbijamo i borićemo se protiv toga da Islam bude istrijebljen u ovoj zemlji sve dok smo živi."

On je onda izazvao Revolucionarne Stražare da ga ubiju u sudnici, ali policija je čuvala Šejha Marvana ispred stranih novinara, da se ne kaže u svjetu da je ubijen u sudnici.

Oni su mu rekli: "Ti radiš za nekog drugog."

On je odgovorio: "Ja radim za Allaha, Svemoćnog i Uzvišenog. A što se tiče onoga koji služi druge, pa to je vođa vaše partije."

Oni su rekli: "Ti kažeš da je Muhammed al-Hamid sa tobom, a on te mrzi."

Marvan je odgovorio: "A ako oni glave okrenu, ti reci: "Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veličanstvenoga!" [9:129]

Bio je to važan sudski proces. On je osuđen na smrt zajedno sa grupom mladića. Neki od mladića bili su oslobođeni, bilo kako, oni koji su bili oslobođeni počeli su da plaču, a oni koji su osuđeni na smrt počeli su da se smiju. Strani novinari bili su šokirani: oslobođeni plaču, a osuđeni na smrt se smiju? Pa su im mladići osuđeni na smrt rekli: "Nama je dat Džennet, a oni su odvračeni od Dženneta?" i odvedeni su u zatvor na čekanje pogubljenja.

Šejh Marvan kasnije mi je rekao: "Nisam nikada proveo vrijeme u mome životu slađe mome srcu i duši od tih dana u kojima smo mladići i ja čekali na naše pogubljenje."

I možda je za vrijeme ovih dana Šejh napisao:
"Duša će sutra biti proživljena, i susrešće Allaha u njeno zakazano vrijeme"

Ovo su riječi Marvana Hadida. Bilo kao, jedan od učenjaka iz grada Hamah, Šejh Muhammed el-Hamid, otišao je do Emina el-Hafiza, koji je bio predjesdnik Sirije u to vrijeme, iz grada Hama također, i rekao mu: "Šta namjeravaš uraditi sa Mavranom Hadidom?"

On je odgovorio: "Osudili smo ga na smrt."

Muhammed el-Hamid je rekao: "Je si li ti zdrav? Misliš li da će Hama prešutiti vaše pogubljenje Marvan Hadida? Susrešćete beskrajne probleme!"

Emin je odgovorio: "Šta ti misliš, Šejh?"

On je rekao: "Mislim da ga trebaš osloboditi i pomilovati."

Emin je rekao: "Idi i oslobodi ga lično."

Šejh Marvan Hadid kasnije mi je rekao: "Pa je Šejh Muhammed el-Hamid došao i rekao: "Djeco moja, a on je bio njihov učitelj koga su voljeli, dođite!" Oni rekoše: "Gdje?" On je rekao: "Država vas je pomilovala." Pa smo mu rekli: "Neka ti Allah oprosti, jer si nas odvratio od Dženneta."

Šejh Marvan se vratio, i nije znao za odmor. On je ustvari bio bomba koja treba da eksplodira...bio je jako neobičan. Godine 1973, objavili su novu konstituciju u kojoj su zvanično poništili Siriju kao Islamsku Republiku. Pa je Marvan Hadid ustao i rekao: "Ko će mi dati beju (prisegu na vjernost) do smrti u džamiji?" I kada je Šejh Marvan započeo da govori ljudi su započeli da izlaze iz džamije, jedan po jedan, jer su njegove riječi bile jako opasne, a i samo slušanje tih riječi je bilo opasno. Mašejih izađoše, jedan za drugim. Neki od njegovih sljedbenika, od žara koji su imali, izvukli su puške i počeli da pucaju unutar džamije.

Lično sam čuo kasetu, da. Mogu prepoznati one koji su pucali iz pušaka koji su bili iz grada Hama. Ljudi iz grada Hama su isti kao i Afganistanci. Oni su beduini koji se ne poigravaju okolo, kao i Afganistanci.

Bilo kako, nakon nekog vremena, on je nestao, samo da bi se pojavio u Damaskusu. Živio je u stanu, i započeo je da skuplja i nabavlja oružije. Allah Akbar - on nije znao za ono što se zove slobodno vrijeme ili dosada, i nije znao za strah. Sakupio je mašinke i granate. Kad god bi čuo za mjesto u Damaskusu gdje ima dostupnih granata, poslao bi jednog od mladića da to kupi.

U ovo vrijeme, obavještajci su ga tražili - ja Selam! I u ovo vrijeme, ja sam bio na univerzitetu u Damaskusu. Nastojao sam završiti moje obrazovanje na univerzitetu; dobio sam moju diplomu za Šerijat u Damaskusa, i moj glavni i doktorat sa el-Azhara. I dok sam studirao na univerzitetu, mladić - jedan od studenata Šejha Marvana - došao je i upitao me: "Da li želiš da vidiš Šejha Marvana?" Rekao sam: "Šta? Odmah sada!" Pa sam otišao kod njega i ušao u njegov stan, i vidio sam lice koje nije pripadalo ljudima ovoga svjeta. Bilo je tako čisto i neobično; svjetlost je dolazila sa njegovog lica. Prve riječi koje mi je rekao - a poznavao me je iz naših dana u Palaestini - bile su: "O Ebu Muhammede! Zar ne žudiš za Džennetom?" I to je bio zadnji put da sam ga vidio.

Bilo kako, policija ga je tražila, a šta je on radio? Skupljao je oružije. On je tražio oružije koje može iskoristiti da se oslobodi od Nusejrija. Jednog dana, obavještajci su otkrili njegov stan i opkolili ga. Sa Šejh Marvanom su bila i dvojica njegovih studenata, kao i njegova žena, sa kojom još nije imao bračne odnose. Rekao joj je: "Ne želim da imam bračni odnos s tobom, jer osjećam da će me to spriječiti od drugih stvari," pa je ostao nevin. Da, oženio se, ali nije imao bračni odnos.

Jedan od njegovih studenata sišao je dole da kupi doručak za njih. Vidio je auta koja čekaju ispred, pa je krenuo nazad. Vidio je šest auta koja koriste obavještaci, kako čekaju. Pokušao je da se vrati u stan ali su ga uhvatili. Ovaj mladić je nosio džepni nož - stanovnici grada Hama obično nose noževe u njihovim zadnjim džepovima - a u autu je bilo šest obavještajaca. Pa je mladić stao do njih, izvukao njegov nož, zaklao svakog od njih, i onda pobjegao. Sirene su se zatim upalile u čitavom Damaskusu. Policija je započela da ga traži i ganja sve dok ga na kraju nisu opkolili u zgradi, odakle je skočio sa trećeg ili četvrtog sprat i pobjegao. Uspio je da pobjegne od njih i konačno stigne u Jordan.

Vratimo se Šejhu Marvanu: policajska kola započela su da opkoljavaju zgradu njegovog stana poslije sabaha, i počeli su da pozivaju na mikrofon: "Stanari zgrade! Napolje, jer je prisutan Irački špijun kojeg želimo da uhapsimo!" - u ovo vrijeme, postojale su razlike između Sirije i Iraka. Pa je Šejh Marvan uzeo njegov mikrofon (ima je svoj lični mikrofon koji je koristio za ezan), i rekao: "O obavještajci! O policijo! O vi koji opkoljavate zgradu! Imate 15 minuta, i morate otići za ovih 15 minuta. Nakon toga, započinjemo borbu sa vama ako ste još tu." I on je stvarno čekao 15 minuta, i nakon 15 minuta, on je otvorio vatru sa puškama i granatama. Pozivi su upućeni lokalnoj policijskoj stanici, na kraju, 1000 policajaca i obavještajaca su opkolili zgradu, protiv Marvana i jednog brata koji je bio sa njim, i njegove žene. Pokušali su unići u zgradu, pa je drugi brat sišao dole i susreo ih na ulazu sa malo TNT-a. Onda su pokušali ući odozgo, sletili su na krov zgrade sa Helikopterom - ali ko će biti toliko hrabar da uđe prvi? Hiljada protiv dvojice.

U to vrijeme je bilo podne, a oni još uvjek nisu mogli da uniđu u zgradu. Pucali bi odozdo, a on bi pucao nazad odozgo. Poslije podne, upali su u stan. Ovo je bio izgovor za Šejha Marvana: ranjen je u ruku, uzaludno pokušavajući da je zalječi. Izašao je napolje uzdignute glave. Sa njima su priveli i njegovu ženu, sa kojom nije imao bračne odnose.

Vijest je stigla do Hafiza el-Asada, koji je poludio, jer su mnogi oficiri ubijeni u procesu. Hafiz el-Asad je rekao: "Lično želim da ovo riješimm sa njim." Pa je otišo kod njega lično i rekao mu: "O Marvane! Hajde da započnemo iz početka! Neka Allah oprosti što je prije bilo, a mi ti nećemo suditi za ono što si uradio, ali pod jednim uslovom: da ostaviš tvoje oružije." Marvan je odgovorio: "Slažem se, ali pod jednim uslovom: da me pomogneš u uspostavljanju Islamske države u Siriji." Hafiz el-Asad se skupio i napustio sobu.

Vojno Vijeće se sakupilo, uključujući i Nadži Đemila - zapovjednika Zračnih snaga - i Mustafa Tallas je također bio prisutan, kao i velika grupa oficira i generala Nusejrija . Došli su kod Šejha Marvana. On je sjedio, pogledao je Nadži Đemila i Mustafu Tallasa i rekao: "Teško tebi, Nadži Đemalu, pašče jedno ! Zar misliš da će mo te ostaviti u životu? Osigurao sam da omladina obeća da će započeti s tobom, sa tobom i Mustafom Tallasom. Jer radi vas, paščadi jedna, mi smo poniženi od ovih Nusejrija; oni kaljaju našu čast. A za vas generali Nusejrije, osigurao sam da omladina obeća da će od vas ubiti najmanje 5,000." Nadži Đemil je rekao: "Nosite ovog luđaka; nosite ga od mene."

Poslije toga, oni bi dovodili njegovu ženu u ćeliju kod njega, pokušavajući da je povrijede dok je on zavezan, i njegova duša počela je da se skuplja. Neko takav, sa slobodnom i časnom dušom, gleda njenu čast kako se kalja, a ne može ništa učiniti da to spriječi. Zavezan je u zatvoru.

Izgubio je toliko kila da je spao na 45 kg, a njegova težina bila je oko 100 kg.

Na kraju je umro u zatvoru, a da niko nije znao da li je ubijen ili je umro "prirodnom" smrću. Pred sami kraj, njegove vene ne bi prihvatale ni glukozu. Kada je umro, poslali su njegovog oca da preuzme tijelo. On ih je upitao: "Da li ste ga ubili?" A oni su odgovorili: "Ne," i ukopali su njegovo tijelo u mezar u Damaskusu, a na stotine vojnika je čuvalo njegovo ukopavnje iz straha da omladina ne uzme njegovo tijelo i pokrene demonstracije u Damaskusu."


['Fi Dhilal Surat at-Tawbah'; str. 21-25]

PISMO NEPOZNATOG MUDZAHIDA

Bismillahir Rahmanir Rahim!

Es salamun Alejkum We Rahmatullahi We Barakatahu
Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha s.v.t. , i da je Muhammed s.a.w.s Poslanik i rob Allahov.

MOJIM SINOVIMA

Mojim sinovima, neka je Allahova milost na vas. Molim Allah s.v.t. da vas uputi istim koracima, kojima je krenuo vaš otac, kao i mnogi mudžahidi prije njega. Vaš otac nije uradio nešto veliko, zato što je krenuo Allahovim putem. Ovo je naredjeno meni , kao i vama, i zato se moramo pokoriti Allahu svt u ovome. Recicu vam isto što je rekao šehid Abdul Abbas Zahrani rahimehullah svojim sinovima.
„Ne, nisam vas ostavio, zato što vas nevolim, vec sam vas ostavio, zato što žrtvujuci svoj zivot, hocu da dokažem da je Allah jedan. Ostavio sam vas i vašu majku, zato što vas volim i želim da mi se pridružite u Džennetu. Obecavam vama, da cu ovo ispuniti. Zabavljat cemo se u Džennetu, moji voljeni sinovi. Nadam se da ce to nadoknaditi, moju odsutnost od vas u ovome životu.“ Sinovi moji, nemojte se zadovoljavati ovim životom. To je odvlačenje pažnje od pripremanja za onaj vječni život. Brinite se za
vašu majku, i znajte da je Allah Er-Rezak, onaj koji opskrbljuje. Ako preselim kao šehid, onda budite sretni i činite dovu da i vi budete isto šehidi. Ako preselim kao šehid, morate osvetiti moju krv koju sam prolio Allaha radi. Neznam da ima drugo vrijednije djelo od Džihada. Moji sinovi, volim vas svim svojim srcem, i Allah svt zna to. Moram poci, moji voljeni. Dodjite da se u Džennetu igramo. InšAllah vidimo se uskoro.

MOJOJ ŽENI

Neka je Allahova milost na tebe, i molim Allaha svt da te ucvrsti u ovom teškom vremenu. Ti me poznaješ najbolje, mnogo bolje od bilo kojeg drugog covjeka ili žene na ovom dunjaluku. Znaš da tvoj muž nije mogao više da trpi. Provela si brojne noci samnom, gledajuci moje suze, slušajuci moj plač, zapitujuci kada ce se onaj ponos Islama povratiti. Čula si me kako na sedždi plačem, moleci Allaha svt da me počasti da preselim kao šehid. Stajala si nogom uz nogu sa mnom kada sam učio kunut dovu protiv Allahovih neprijatelja. Znam da te moj odlazak, moja pokorna ženo nije iznenadio. Hvala ti za sve što si učinila za mene i našu porodicu. Nikad u mom životu nisam sreo ženu kao što si ti. Bolja si od mene u svemu. Boj se samo Allaha, i samo se Allahu za sve obracaj, onako kako si to radila, kada sam ja bio uz tebe. Ne očekuj ništa od drugih. Traži samo od Allaha, jer on je Er –Rezzak. Sjecaš se da si meni isto govorila? Kada sam ti rekao da moram da idem a da nemam novaca da ti ostavim, rekla si mi da se bojim Allaha, i upitala, zar nije Allah Er- Rezzak? Ovo me kao svjetlica pogodilo.Onda sam odlučio da podjem, imajuci čvrst oslonac na Allaha svt po pitanju tebe. Hvala ti za tvoje razumijevanje. Budi oprezna sa kime se družiš. Ne tuguj za mnom. Sa mnom ili bez mene, Džihad i žrtvovanje se nastavlja. Ja samo ispunjavam moj dio obaveze. Podučavaj naše sinove odvažnosti i hrabrosti. Allah svt ce te uputiti na ono što je najbolje za tebe, ubijedžen sam u to. Podiži ih sa razumijevanjem Tewhida, i pošalji ih u svijet sa čvrstim ubijedjenjem o njihovoj Akidi. Draga ženo, rekao sam ti da su naši sinovi poput raketa, koje čekaju da budu ispaljene u svijet. Nemoj da se jako vezuješ za njih. Oni su tvoj emanet a ne tvoje vlasništvo. Oni su Allahovo vlasništvo i Allahu ce se vratiti. Allah svt je vec otkupio živote njihove, zato pusti da se kao šehidi vrate svome Gospodaru. Ovo je jedino što očekujem od tebe, da ih pošalješ u polja Džihada, kada budu dovoljno zreli za to. Siguran sam da ceš se ponositi time. Oh, moja ženo, nerazmišljaj kako sam preselio, nego razmišljaj o tome gdje cu biti odveden nakon sto šehidim. Predugo sam bio na ovom dunjaluku, Allah zna njabolje. Krv u mojim venama ne teče bez razloga. Plamen vatre Džihada je sa razlogom u mom srcu. Razlog proljevanja moje krvi, je žrtvovanje u ime Allaha Svemoguceg. Znaj da nepostoji taj insan koji je ravan Mudžahidu. Uvijek se prisjecaj ovih mojih zadnjih riječi i živi po Kur'anu i Sunnetu.

ONIMA KOJE VOLIM I KOJI MENE VOLE

Mnogi od vas me poznaju ili su čuli za mene, Allah zna najbolje. Znate onda zašto sam uradio ovo što sam uradio. Jednu važnu stvar o čekujem od vas. Ne pričajte o meni, kao o nekoj važnoj ličnosti, ako preselim kao šehid. Nisam bolji niti na vecoj poziciji od Poslanika s.a.w.s. ili ashaba koji su krv svoju za ovaj ummet proljevali. Bojte se Allaha s.v.t i ne polažite mnogo pažnje i važnosti ovom svijetu. Otišao sam da se odavzovem kricima i nevolji naših sestara u Islamu, vrisku djeteta koji se zapituje,zašto se ovo njemu dogadja? Znam da sam sam, ali se odazivam njihovim kricima, pa makar jedan jedini bio. Recu isto što je šehid Hasnawi r.a. u svojoj oporuci rekao:“Nismo ljudi, koji samo pričaju, vidjecete da cemo krvlju pisati, stavljati tačke na „i“ slova i križati „t“ slova sa našim udovima a razmake izmedju rije či praviti našim lobanjama! Braco i sestre, nas ugovor sa Allahom svt postaje važeci, kad prihvatimo Islam.Islam prihvatamo sa svime ne samo pojedinim djelicima. Kad cinimo sedždu, pokoravamo se Allahu svt. Zašto onda da Džihad ima i jednu drugu vrijednost? On je jedan od važnijih stvari u Islamu. Farz je isto kao što i činjenje sedžde. Zašto smo ga zapostavili?Kafiri nas radi toga i ponižavaju. Svjedočim da je Allah svt jedan bez druga, i svjedočim da odabirem ponosno da se borim protiv poniženja. Kunem se sa Onim, Koji upravlja sa svim na nebu i na zemlji, da mi je draže da se borim nego da udahnem jos jedan uzdisaj na ovom dunjaluku.Zaboravite ovo sa čime vas ovaj dunjaluk priziva. Ali Ibn Ebu Talib je jednom rekao:“Oh, dunjaluku, ana talaq, ana talaq, ana talaq.Razvodim se od tebe, razvodim se od tebe, razvodim se od tebe! Ti želiš mene, ali ja neželim tebe!“ Došlo je vrijeme da zajedno sa našom bracom proljevamo krv.Hocu da plačem kao oni, hocu da krvarim kao oni i da preselim kao oni. Osjecam se kao Munafik, što ovoliko dugo sjedim u udobnosti moga doma, dok ummet vrišti od potrebe da ga neko brani. Moji dragi prijatelji, vrijeme je došlo. Ostajte u Allahovoj milosti!


Molim Allaha da nas učvrsti na Pravom putu, putu Njegovih pokornih robova.
Molim Allaha da nas učini šehidima. Amin!
Molim Allaha da nas ponovo sastavi u Džennetu.

Allahhumma ansur Mujahideen fe kulli makaan
Allahumma ansur mujahideen fe kulli makkaan
Allahmuma ansur mujahideen fe kulli makkaan
Ameen ya rabal alameeen.


Preuzeto sa:www.islamicforum.com
Prevod sa engleskog: emetullah