Oh, žene Ummeta!

Ušla sam na otvorena vrata ovog društva. Ušla sam na njih
i vidjela njegove pravougaonike. Ušla sam jer sam htjela da vidim u kakvom je
stanju(društvo). Shvatila sam da nema smisla provjeravati niti istraživati, jer
njegova vrata su širom otvorena i njegove tajne razotkrivene. Zapitala sam se o
stanju mojih sestara?

 

Zatekla sam ih ponižene , zabavljene vještackim i
atraktivnim izgledima kako trče za najnovijim modnim trendovima,povodeći se za
lažnim sloganima i takmičeći se govoreći

„Ja sam najbolja!“

 

Možete ih vidjeti kako se slobodno šetaju po tržnim
centrima,izgubljene na ulicama, trošeći novac. Na vječanima samo što nisu gole
obučene. Jedna drugoj se hvališu sa novim haljnama, štiklicama, novim nakitom.
Vidimo kako na svakoj drugoj zabavi obuku novu haljinu.

 

Posmatramo svu ektragavanciju, rasipništvo i bezciljnolutanje bez ikakvih skrupula. One zatvaraju svoja vrata i navlače zavjese da
nebi bile ometane od sparine ili prašine, bolnih vrisaka, plača, uzruptirajućih
šumova i rasplamsale vatre.

Kao da su stvorene same od sebe, ponižene su od
primamljujućih i kratkotrajnih ovosvjetskih uživanja i nehotično ili hotmimice zaboravljaju da imaju
pored svoje porodice i drugu porodicu, braću koja nisu rodjena braća. Njihova
veza sa tom braćom je jedna od najboljih ljudskih veza.

Ta braća su pokradena i
protjerana iz svojih domova, sa velikom tugom u srcu. Bivaju potlačena
od onih kojima je to naredba, zatvorena i ubijena.

 

Posmatramo kako njihove žene svoje živote u svojim domovima žive u strahu i gladi. Same i uplašene zbog odvodjenja njihovih najbližih i bez skrbnika, u tamnim sobama bez svjetla, kao

poslijedica cijelog dogadjaja.

 

Ona se boji da neprijateljski vojnici ne provale na vrata i da ne oskrnave čast njenih najbližih. Briše suze sa lica svoga djeteta, dok
njegov stomačić pušta zvukove od gladi. Ono spava u sobi bez pokrivača i nemože
naći ništa toplije od naručja svoje majke, koja pokušava zaspati, ali nemože od
buke tenkova i eksplozija.

Sve ovo rade naši neprijtelji, koji su prislino okupirali
našu zemlju sa mržnjom i
neprijateljstvom kako bi krali i pljačkali.

Posmatramo leševe, krv, zatvaranja, mučenja i rušenja i
pored toga ove pomenute žene, zatvaraju svoje balkone i navlače zavjese i
okreću svoja srca.

 

Sestro, kako možeš mirno spavati, dok su oči od tvoje
sestre otvorene zbog buke tenkova i eksplozija?

Kako možeš uživati u svome životu, dok tvoja braća
prolaze kroz najteža iskušenja i svu tragediju?

Kako možeš uživati svoj život dok tvoja sestra prolazi
kroz šta prolazi?

Oh, potomkinje Hatidže, Esme i Asije! Zar nije vrijeme da shvatite da na ovom svijetu postoje
život i smrt, istina i laž, iskušenja i blagostanje, smutnja i temkin,
Islam i nevjerstvo (kufr).

Pitam se koliko žena se danas brine o stanju ummeta?
Koliko je žena plakalo zbog masakra u Džininu, Nebulusu i Refi?

Koja je od žena plakala zbog pada Kabula ili zbog pada
Bagdada?

Tako mi Allaha, medju ženama možete samo vidjeti one,
koje plaču zbog

„ slomljenih srca“ i nimalo ih ne rastužuje stanje u kojem se naša vjera i njeni
slijedbenici nalaze!

Oh, sestre, morate probuditi srca vaših muškaraca i
podigniti heroje na noge! Morate ustati i reći:“ Odbijamo poniženje,
potlačenje, jad i nered i neželimo se podredjivati krstašima!“

Morate podsticati vaše najmilije da idu na bojna polja iz
ljubavi prema Najvoljenijom, Gospodaru svijetova, Onaj, Koji najviše zaslužuje
žrtvovanje naših najmilijih, naših života i naših imetaka.

Ono što ti savjetujem,
moja sestro i jedino što se od tebe očekuje, kada ispratiš svoje
muškarce u Džihad, jeste strpljenje i zadovoljsto sa Allahovim naredbama.
Nebudi njihova prepreka na putu ka Dzennetu i Allahovom zadovoljstvu.

Kaže Allah subanahu we te'ala u suri Ibrahim u 3ćem ajetu:

 

“ Oni, koji život na ovome svijetu više vole od
onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje da ga prikažu krivim!
Oni su u velikoj zabludi.”

 

Moja sestro, budi kao što su Hansa r.a, Nusejba bint Ka’ab r.a i
Safijja bint Abdulmutalib r.a bile, čiji
primjeri još danas postoje. To su one, koje se danas suprostavljaju poniženju i
osramoćivanju ummeta i podižu pobjedonosni bajrak Islama i Muslimana, sa krvlju
svojih svojih sinova, koji se bore protiv nevjerstva i uspostavljanja
komunističkih režima u zemljama Islama.

Moja sestro, zašto se ne ugledaš na Umm Suraka? Znaš li
uopšte ko je Umm Suraka? Ona je svoga sina poslala u Džihad u Afganistanu. Kada je šehidio, nisu
znali kako da je obavijeste, pa su pomislili da ako bi je šejh Abdullah Azzam r.a
obavijestio, bilo bi joj lakše. Šejh Abullah Azzam ju je nazvao, prenio radosnu
vijest i uputio riječi suosjećaja, koje Umm Suraka nisu bile potrebene. Radosno
je dočekala ovu prelijepu vijest. Odgovorila je šejhu:“Hvala Allahu za Surakin
šehadet, za jednu sedmicu ću poslati njegovog brata da udopuni njegovo mjesto!“

Napisala Umm Azzam za Islamski časopis , Sawt El Džihad –
Glasnik Džihada

Prevod sa engleskog: Emetullah

 temkin je da nekome Allah da vlast i moć,omogućimu da izvrši šta je htjeo

 Ovaj dogadjaj se
spominje u u knjigi:“Uloga žene u borbi protiv neprijatelja“
od šejha, šehida Jusufa Ujejjrija rahimehullahi